Riječ župnika



Dragi župljani, suradnici i prijatelji!

Pa, tko ne bi želio takvog zaštitnika? S jamstvom, provjerenog. Jer, Juraj je uspio probosti i samoga zmaja!
U susretu s takvim svecem -“supermanom” i u odraslim bićima probudit će se onaj dječački duh poistovjećivanja koji će – usprkos svoj pobožnosti i svijesti o potrebi opraštanja – zaželjeti i stvarno, doslovno “isprašiti” ono zlo koje ga okružuje.
Možda je baš u tome “tajna” njegove popularnosti, njegove sposobnosti da bude zaštitnik protiv kužnih bolesti, u pogibeljima na moru, u ratu, pred sudom; zaštitnik zemlje i usjeva, križara, vitezova, vojnika i svih vojničkih obrta; zaštitnik konja, ratara i pastira…
Jedan od “četrnaest svetih pomoćnika” -zaštitnik bez premca!
Budimo stoga i mi jaki u Isusu Kristu, u njegovoj ljubavi i dobroti, u njegovoj mudrosti.
Budimo vjerodostojni kršćani.
Pokušajmo neprestano djelovati dok vjerujemo i vjerovati snažno dok neprestano djelujemo. Vjera i djela! Jedno bez drugog ne ide.
Koristimo božje darove, sa puno zahvalnosti, da budemo postojani i ustrajni svjedoci života u vjeri za koji smo se opredijelili.
Čuvajmo se ravnodušnosti prema čovjeku i njegovim životnim neprilikama koje sve više postaju naša stvarnost. Ne zaboravimo potrebite, ojađene, osiromašene, usamljene...
Nitko od nas ne želi ostati zaboravljen i zanemaren. Pokušajmo pronaći i sačuvati čisti pogled vjere, da taj pogled uvijek blista božjim sjajem ljubavi, dok neprestano djelujemo, činimo i snažno vjerujemo.

Vaš župnik


Sv. Juraj 23. travanj



U nedjelju 23.04.2017. naša župa svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Jurja.

Ž i v o t n o d j e l o



Prigodom svojih obljetnica gradovi, županije, ministarstva, župne zajednice kao i druge važne ustanove, svake godine dodjeljuju nagrade zaslužnim pojedincima i udrugama.
Jedna od tih važnih nagrada je i nagrada za životno djelo, a daje se onima koji su tijekom života i karijere postigli osobito značajne rezultate i ostvarili izuzetne domete u poslu i premetu zanimanja.

A ako je netko doista zaslužio takvu nagradu i priznanje onda je to naš Gospodin Isus.
Svojim slavnim uskrsnućem ostvario je životno djelo, jer je njegovo djelo sam život. I to onaj neprolazni, besmrtni.
Rezultati njegova djela nisu privremeni već trajni, nisu vremeniti već vječni, nisu zemaljski već nebeski.
Zato je zaslužio našu zahvalnost, jer se njegovo životno djelo ne tiče samo njegova života, već i života svakoga od nas koje je Bog obdario istom milošću po njegovim svetim zaslugama.

Nedjelja Božjeg milosrđa



Pobožnost Božjem milosrđu razvila se na temelju poruka koje je u svojim viđenjima primala poljska redovnica sv. Faustina Kowalska (25. 8. 1905. – 5. 10. 1938.), a kao njezin poseban štovalac, sv. papa Ivan Pavao II. proglasio je Nedjelju Božjeg milosrđa svetkovinom za cijelu Crkvu 30. travnja 2000. god. Tog je dana bila 2. vazmena nedjelja, jednako kao i 8. travnja 1993. god., kada ju je proglasio blaženom, a dosljedno Isusovoj poruci koju je svetica primila, određeno je da se Nedjelja Božjeg milosrđa slavi upravo u nedjelju nakon Uskrsa.

Naime, u Dnevniku svete Faustine stoji i ovo: “Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i sv. pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se nijedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skerlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu“.

Stigme su Isusove rane koje on da svojim mističnim dušama.

To su pet Isusovih rana – na rukama, nogama i pored srca. Mogu biti vidljive i nevidljive. Glavna svrha ovih rana je da duša koja ih primi zajedno s Isusom trpi i tako sudjeluje u spašavanju duša, obraćenju grešnika, otkupjenju čovječanstva.Te duše se prinose Bogu kao žrtve koje daju naknadu Bogu za grijehe duša i čine pokoru za one koji to ne čine. Kroz svoje trpljenje zadobivaju milosti od Boga koje su potrebne da se određene duše obrate Bogu.

S M A N J E N I K L A V I R



Uzdam se upravo u to da će Onaj koji je počeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Krista Isusa.

TRI godine zaredom moj je sin sudjelovao na koncertu. Svirao je klavir. Prošle sam ga godine gledala kako se penje stepenicama i postavlja note. Odsvirao je dvije skladbe, sjeo pokraj mene i šapnuo: „Mama, ove se godine klavir smanjio.“ Odgovorila sam: „Nije, sine, to je isti klavir na kojem si svirao prošle godine. Ti si viši! Narastao si.“

Duhovni se rast poput tjelesnog rasta često događa polagano, s vremenom. To je trajni proces kojim postajemo sve sličniji Isusu, i to se događa tako što se mijenjamo obnavljanjem svojega uma (Riml12,2). Kada Duh Sveti djeluje u nama, postajemo svjesniji grijeha u svojem životu. U želji da proslavimo Boga, možda ćemo se nastojati promijeniti. Ponekad u tome uspijemo, no nekada se trudimo, ali uzalud. Ako nam se čini da se ništa ne mijenjam, postajemo malodušnima. Možda izostanak napretka izjednačujemo s neuspjehom, a zapravo je riječ o procesu koji još traje. Duhovni rast uključuje Duha Svetoga, našu spremnost da se mijenjamo i vrijeme. U nekom trenutka života možda ćemo se osvrnuti i vidjeti da smo duhovno narasli. Neka vam Bog pomogne da nastavite vjerovati da će Onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa!

D u h o v n i r a s t j e p r o c e s !
PRIJATELJI ŽUPE