Riječ župnika



Biblijska čitanja koja slušamo iz nedjelje u nedjelju potiču nas na razmišljanje o našem vlastitom životu. Često naš život vrluda zbog različitih ponuda koje nam se nude. Pokušavamo pronaći idealni put koji će nas učiniti sretnim. U tom traženju često se izgubimo i ne prepoznajemo ispravni put. Jasno da u tim trenucima budemo razočarani i obezglavljeni jer smo promašili cilj. U takvim trenucima jedini pravi izlaz je vratiti se svojim korijenima i iz iskustava drugih početi ponovno osluškivati koji je moj put.
Danas stanovnici Republike Hrvatske biraju svoje zastupnike u Hrvatski Sabor. Danas će stanovnici Republike Hrvatske po svojoj savjesti izabrati one ljude koji mogu najbolje i najjasnije zastupati njihove interese. Naravno, da će i katolici birati svoje predstavnike, i to one koji zastupaju katolička i kršćanska načela života, od moralnih zakona Katoličke Crkve pa sve do socijalnog nauka Crkve. Za katolika nije prihvatljiv onaj kandidat koji u svojim stavovima negira pravo na život, pravo na socijalnu pravdu i jednakost svih ljudi i pred Bogom i pred zakonom. Takav kandidat ne može niti u kojem slučaju zastupati kršćanska načela i ne može biti kršćaninov izbor.
Isusov poziv u današnjem Evanđelju, da izaberemo Njegov put koji će nas učiniti sretnim, je poziv prijatelja koji nam doista želi dobro premda nas u svom pozivu želi upozoriti da njegov put nije lagan i da traži otvorenost i pristupačnost srca te prihvaćanje jarma koji nam može pomoći ostvariti vječnu sreću i spokoj. Drugog puta nema. Želim li ja tim putem poći ovisi samo o meni, ja sam taj koji bira. Jesam li spreman odvažiti se za Isusov put i biti sretan. Odgovor dajemo sami!

Vaš župnik


Svakidašnje jadikovke



Bio neki siromašan i jednostavan čovjek. Uvečer, nakon zamornog rada, vraćao se kući slomljen i neraspoložen. Zavidno je promatrao ljude koji su se vozikali u automobilima ili sjedili u baru pijući pivo. „Njima je dobro“, gunđao je čovjek u tramvaju stisnut bez daha. „Oni ne znaju što znači trpjeti. Kad bi imali moj križ da ga moraju nositi!“
Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slušao svakodnevne jadikovke siromašnog čovjeka.
I jedne večeri dočeka ga pri povratku kući.
– O to si ti, Gospodine! – reče čovjek iznenađen. – Nemoj me prekoravati. I sam znaš kako je težak križ koji si mi navalio na leđa.
Gospodin se blago nasmiješi:
– Dođi sa mnom. Dat ću ti mogućnost da izabereš drugi križ.
Čovjek se nenadano nađe u velikoj plavoj špilji. Arhitektura je odavala božanski izgled. Unutra je bilo naslagano mnogo križeva: malenih, velikih, obloženih biserjem, glatkih, hrapavih, teških, lakih…
– To su križevi koje ljudi nose. Odaberi slobodno koji želiš.
Čovjek radosno skine svoj križ i počne prebirati križeve.
Najprije je iskušao lagani križ, ali je bio poveći, neudoban za nošenje. Uze križ koji nosi biskup, ali je bio neobično opterećen odgovornošću i žrtvom. Pokuša staviti glatki križ, ali osjeti da ga silno žulja. Opazi i srebrni križ, ali osjeti samoću i napuštenost kad ga stavi na sebe. I tako ih iskuša sve, ali na svaki je imao prigovor.
Napokon, u zapećku pronađe jedan križ, prilično istrošen od duge uporabe. Učini mu se kao stvoren za njega. Stavi ga na leđa i klikne:
– Uzimam baš ovaj križ. Dobro mi pristaje!
A Gospodin mu uputi blagi pogled i toga časa čovjek prepozna križ: bio je to njegov vlastiti križ, koji je bio odložio ulazeći u špilju i koji je nosio čitava života.

Moderni čovjek ne voli riječ ”križ” ili ”odricanje”. Zvuči mu kao uspomena na srednji vijek. A zaboravlja da je odricanje, koje simbolizira križ o kojem govori evanđelje, zapravo tegobna, ali izvrsna terapija za ljude i našeg vremena. Ono čovjeka dematerijalizira, čini ga psihički zdravim i uravnoteženim. Kad se dragovoljno uzdržava, čovjek se čisti, postaje trijezan, uči kušati prave radosti života. Kad više ne bude posjedovao ništa, moći će sve uživati, kao što kaže sv. Augustin: ”Ljubi i radi što hoćeš!”

Lj. A. Maračić

Malo po malo priveli smo i ovu čudnu školsku godinu kraju!!!



Nekima je bila uspješna, nekima malo manje, ali svi su vjerojatno zadovoljni. Najzadovoljniji su vjerojatno učitelji koji su se ipak riješili brige, nekada slatke, a nekada i gorke.
Na kraju možemo zahvaliti Bogu za cijelu prošlu školsku godinu.
Svi oni koji završavaju osnovno školovanje, neka u odlukama za upis u Srednju Školu biraju predmet Vjeronauk.
Ako netko od završenih osnovnoškolaca ima namjeru odlučiti se za duhovni poziv, slobodno se može javiti župniku.
Bilo bi jako lijepo kada bi i naša župa dala koje novo duhovno zvanje.


Poučna priča uz mali predah!



Jednom smo upitali starca Pajsija: -Vi nam, oče, neprestano govorite da pozitivno mislimo i dobro govorimo. Posavjetujte nas kako se suočiti s problemima. Starac je počeo pričati: – Iz iskustva znam da su ljudi podijeljeni u dvije kategorije. Prvi podsjećaju na muhu. Njezina glavna osobina je to što je privlači nečistoća. Kada se, na primjer, muha nađe u vrtu punom mirisnog cvijeća, ona ga neće ni primijetiti i zaustavit će se na nekoj nečistoći koju nađe na zemlji. Počet će kružiti unaokolo i osjetit će se sasvim ugodno u smradu. Kad bi muha mogla govoriti, i kad biste od nje zatražili da vam pokaže ružu u vrtu, odgovorila bi vam: -Ja uopće ne znam kako ruža izgleda. Znam samo gdje naći smrad, gnoj i blato. Postoje ljudi koji podsjećaju na muhu. Ljudi koji pripadaju ovoj kategoriji navikli su misliti negativno, u životu uvijek traže loše strane i odbijaju prisutnost dobra. Druga kategorija su oni što podsjećaju na pčelu koja uvijek traga za nečim slatkim i ugodnim. Kada bi se pčela našla u sobi punoj nečistoće, samo s komadićem bombona, ona bi zanemarila svu nečistoću i sletjela bi na bombon. Kada biste od pčele zatražili da vam pokaže gdje se nalazi otpad, odgovorila bi: – Ne znam. Mogu reći samo gdje ćete naći cvijeće, slast, med i šećer. Ona zna samo za dobre stvari u životu, one loše su joj nepoznate. To je druga kategorija ljudi. Oni imaju pozitivne misli i vide samo dobru stranu življenja. Oni se uvijek trude prikriti zlo kako bi zaštitili bližnje, dok se oni iz prve kategorije trude izložiti zlo i iznijeti na vidjelo. Kada netko dođe k meni i počne optuživati druge, dovede me u tešku situaciju i ja mu kažem ovaj primjer. Kažem mu: odluči kojoj kategoriji želiš pripadati.
PRIJATELJI ŽUPE