PREMINUO VJEROUČITELJ I ZAUZETI VJERNIK LAIK ZORAN HAVAIĆ



Vjeroučitelj Varaždinske biskupije ZORAN HAVAIĆ, zaposlen u OŠ Ludbreg, iznenada je 25. srpnja 2015. godine u Gospodinu preminuo od posljedica zatajenja srca. Sprovod će biti u utorak, 28. srpnja 2015. u 18,00 sati na groblju u Ludbregu.

Iskrena sućut obitelji, prijateljima i suradnicima preminulog Zorana.

In memoriam Zoran Havaić


Župno hodočašće na Mariju Bistricu



subota 1.8. 2015.

Hodočašće na Mariju Bistricu je 1.kolovoz s polascima autobusa iz Hrženice i Struge u 5.00 sati.
Polazak je ispred mjesnih crkava. Zajednički polazak iz Sv. Đurđa je u 5.15 sati. Za hranu i piće se snalazimo svako za sebe.

Plan i program hodočašća ništa se ne mijenja, križonoša nosi križ, stjegonoša zastavu, mladi se obuku u bijele haljinice, žene u narodnu nošnju i tako zajedno u procesiji dolazimo do svetišta u Mariji Bistrici. Zajednički Križni put je u 8.30. Misa je u 11.00. Na Bistrici ostajemo većinu dana – do 16.00 sati.

Pozivam hodočasnike s osobnim prijevozom da nam se pridruže. Podignite karte. Poštujte rezervacije.

Riječ župnika



Dragi župljani i čitatelji našega župnog listića

Čovjek se često pita kolike su njegove mogućnosti: u trčanju, u plivanju, u bacanju koplja, u nogometu, u košarci; ma gotovo u svemu. Zanimljivo je kako se uspjesi iz dana u dan povećavaju, tj. postižu se daleko bolji rezultati od onoga što se očekivalo. Da! Možemo reći da se ljudi toliko prije nisu trudili te nisu zanemarivali svoj svakodnevni život kao što to danas rade profesionalci. To je istina i prihvaćamo je kao činjenicu koja je na mjestu. Zapravo, smatramo to da je normalno da čovjek uvijek ide dalje. Postavlja se time i neizbježno pitanje: Kako dalje na duhovnom planu? Smatramo li da je normalno da čovjek i na duhovnom planu uvijek ide dalje i bolje?

Jasno je da nam misli odmah pođu prema duhovnim velikanima koji su nas zadužili svojim istinskim kršćanskim životom. Mislimo si: Da, oni su sveci i oni su uspjeli. Možemo li se ti i ja ubrojiti među takve? Itekako možemo, jasno ako to mi hoćemo. Bog, kao jedno iznimno biće, stvorio nas je na svoju sliku i priliku i poslao u ovaj svijet. Želimo li se mi mijenjati? Želimo li biti istinski Božji glasnici. Koliko smo mi toga danas svjesni.

Vaš župnik

Komadić kruha



Čovjek je bio redoviti gost. I menađment je činio sve da mu ugodi. Ali kad se on jednoga dana potužio da mu je za obrok donesena samo jedna kriška kruha, odmah mu konobar donese još četiri komada. «Dobro je», reče on «ali ne i dovoljno. Ja rado jedem kruh i to mnogo.» Iduće večeri donesu mu desetak komada. I reče on: «Dobro je, ali zar još uvijek niste malo štedljivi?» Sljedećeg dana mu nije bila dovoljna ni košara kruha i tada menadžer zaključi učiniti sljedeće: kod pekara naruči jedan posebno veliki kruh za njega, 1,80 m dugačak i 90 cm širok. Sam menadžer mu ga je donio uz pomoć dvojice konobara. Ostavio ga na pomoćni stol i čekao reakciju.
Čovjek pogleda menadžera, dohvati se kruha i reče: «Opet smo spali na samo jedan komad.»

Anthony de Mello «Tko će učiniti da konj poleti»

Kraljevske prazne sobe



Bio jednom vrlo bogat i vrlo darežljiv kralj. I ne bi prošao dan da nije obilno dijelio svakom tko je za pomoć molio. Iako je puno dijelio, njegove riznice se nisu praznile.
Svakoga jutra bi kralj ulazio u podrumske prostorije gdje su bile riznice. No, prije nego je stavljao ključ u bravu, ulazio je u jednu odaju koja je bila sasvim pozadi i koju su čuvali stražari. Čim bi otključao odaju, otpustio bi stražare tako da nitko nije mogao pogledati u odaju. Onda bi zatvorio vrata za sobom i ostao jedan sat unutra. Kad bi izašao pažljivo bi zatvorio vrata i pozvao stražu.
To se događalo iz dana u dan, iz godine u godinu. Svi su to znali i čudili se. Mnogi su nagađali da se on tamo bavi čarobnjaštvom. Neki su govorili i da je u savezu s đavlom i da uvećava svoje blago uz njegovu pomoć. Čak mu je i obitelj mislila da on nešto tajnovito čini. No, nitko ga nije pitao.
Kad je ostario, pozove najstarijeg sina i reče mu: «Ostario sam i uskoro ću umrijeti. Ti ćeš postati kraljem. Želim ti pokazati tajnu našeg bogatstva, ali mi se zakuni da nećeš o tome nikome pripovijedati i da ćeš to povjeriti tek svom sinu kad ostariš.» I ovaj se zakune.
Onda ga uze kralj sobom i odvede ga u tajnu odaju. Kad su ušli, pogleda sin na sve strane i preplaši se. Prestrašen obujmi oca. Odaja je bila potpuno prazna. Kralj ga upita: «Zašto se plašiš, što vidiš?» Sin odgovori: «Ne vidim ništa, zato se plašim» Odgovori kralj: «Za ovu noć ću te zatvoriti u odaju i zaključati. A ti trebaš u odaji razmišljati.» Sin ga zagrli, ali ga kralj odvoji i zaključa u odaju. Kad je kralj, sljedećeg jutra, otvorio odaju, ugleda sina kako leži na podu sa navučenim ogrtačem preko glave. Kralj ga podigne i upita ga: « O čemu si ove noći razmišljao?» Sin odgovori: «Nisam mogao ništa misliti, ali ja ću ovu odaju zazidati.» Sljedeće večeri ga kralj opet zatvori i reče mu: «Razmišljaj o odaji ove noći.» Idućeg jutra nađe on sina blijedog, ljutitog, naslonjenog na zid i upita ga: «O čemu si razmišljao ove noći?» Sin reče: «Razmišljao sam čime ću napuniti ovu odaju.» Kralj ne odgovori ništa, nego ga izvede van. Treće večeri opet ga zatvori i reče: «I ove noći razmišljaj.» Kad je došao trećeg jutra, ustane sin sa poda i protare oči. Kralj ga upita: «O čemu si razmišljao?» Sin odgovori: «Ne znam, cijele sam noći tvrdo spavao.»
I tada se kralj nasmija, zagrli sina i reče: «Onda si shvatio tajnu ove odaje. Sad dođi sa mnom i pomozi mi kod dnevnog dijeljenja pomoći.» Brižno zatvori odaju i uđe u riznicu sa sinom. I uzmu koliko je za taj dan bilo potrebno. Nakon kraljeve smrti, preuze sin ključ od odaje i činio je isto što i njegov otac. Prije nego bi dijelio darove, ušao bi u praznu odaju, zatvorio se, ostao unutra jednu uru, a onda bi ušao u riznicu. I darovi koje je odatle dijelio ljudima nisu imali kraja.

Werner Reiser: Uhapšeni anđeo mira

Glad u svijetu



Svakoga dana u svijetu umre puno ljudi od gladi.

Pšenica dođe k Bogu pa reče: »Gospodaru svijeta. Ako si me stvorio za ljude, zašto me nisi stvorio tako da me oni mogu jesti takvu kakva jesam? Inače me najprije moraju sijati, pa žeti, pa mljeti, pa brašno u tijesto praviti pa konačno i peći. Zar ne vidiš da je to vrlo nespretno?»
Bog odgovori: «Dobro je za tebe i za ljude da sam vas tako napravio, kakvi jeste. Govorimo najprije o tebi. Ne možeš baš tako govoriti: Ja sam stvorila ljude i dajem im snagu. No oni ne mogu ni komadića kruha pojesti ako ga prije toga nisu pripremili i za to trebaju vodu, oganj i svoje vlastite ruke. Ne radi se samo o tebi, jer ne možeš ići unaokolo i govoriti: Bez mene ne može biti ništa.
A sada o ljudima. Ne bi za njih bilo dobro da u jutro kad ustanu nađu pripremljenu i gotovu hranu. Umjesto toga najprije moraju sijati, saditi, žeti, vijati, mljeti, praviti tijesto i peći. Tako da se tek tada može jesti kruh kako je zapisano: dobije kruh iz zemlje, koji veseli srce čovječje. (Ps. 104)

Pšenica otiđe, a dođe grožđe da se potuži Bogu. Ono reče: «Ti si nas stvorio takvo da bi nas ljudi mogli jesti odmah kakvi jesmo. Umjesto toga oni nas skupljaju, gnječe i stavljaju u preše od čega dobivaju vino. Zašto to dopuštaš?» Bog mirno odgovori: «Trebate biti radosni, umjesto da se žalite. Za ljude je dobro da trebaju raditi, a ne da vas odmah tako jedu kakvi jeste. Ako ljudi rade, onda se raduju zbog uspjeha u radu kao što stoji zapisano: I dobiva vino, koje veseli srce čovječje. (Ps 104)

Rabbi Samuel Avidor Hakohen

PRIJATELJI ŽUPE