Riječ župnika


Dragi prijatelji i čitatelji našega župnog listića.

Treća „Nedjelja kroz godinu“ želi probuditi u nama pozaspale sanjare koji se muče u ovom svijetu ne razmišljajući dovoljno o prolaznosti ovoga svijeta. Svijet nam je darovan kao i cijeli naš život, samo s jednim ciljem: kako zaslužiti vječni život i ponovno se vratiti svome Spasitelju. Tko pravo, ozbiljno i na vrijeme ne shvati svoj životni poziv, prokockati će svoj život u praznim bitkama ovoga svijeta. Zar smo samo za to stvoreni? Zar je Bog uložio toliko truda da nas jednostavno ostavi u ovom svijetu. Znamo da nije, znamo da nas je stvorio za nešto sveto i uzvišeno. Pa prihvatimo Božji poziv i vratimo mu se.

Vaš župnik

"Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!"


b

Danas Isus prolazi pokraj tebe, pokraj mene, pokraj nas. Danas i nas poziva da ostanemo u njegovoj mreži. Mnogi su u ovom svijetu zapleteni u mreže koje ne skupljaju za Isusa i koje neće biti ispražnjene pred njim.

Čuješ li da te zove? Hoćeš li se odazvati? Čuješ li njegove riječi? Čuvaš li ih u srcu? Slijediš li ga? Slijediti Isusa znači uzeti svoj križ. „Oni odmah ostave sve“ i uzimaju svoj križ.

Predaja kaže da je svakom od apostola bio određen dio svijeta u kojem će propovijedati evanđelje, donositi Isusa. Znaš li u koji dio svijeta tebe Isus danas šalje propovijedati evanđelje, biti ribar ljudi? Ako ne znaš, još ga možeš pitati, a ako znaš, hrabro kreni.

SEZONA GRIPE


Da ju izbjegnete...
Hranite se ispravno!
Uzmite svoju dnevnu dozu voća i povrća.
Uzmite svoje vitamine i pojačajte vitamin C.
Puno vježbajte jer vam to jača imunološki sistem.
Hodajte barem sat dnevno, idite na plivanje,koristite stube izbjegavajte liftove i sl.
Često perite ruke.
Ako možete, imajte u blizini antibakterijske stvari.

pročitajte do kraja

Važnost nevažnih



Teška suša pogodila je siromašan kraj. Trava je povenula, žbunjevi se posušili, drveće je usahlo, a rijetko lišće davno požutjelo. Niotkud kapi da orosi žednu zemlju. Tisuće malih i velikih životinja počelo je umirati. Tek je manji dio njih na vrijeme potražio prikladnije krajeve. Suša je iz dana u dan postajala smrtonosnija. Čak su i veća stabla počela gubiti lišće. Izvori su presušili, potoci i rijeke otkrivali svoje suhe tokove.

Samo je neki mali cvijet odoljevao smrti jer se nalazio blizu bivšeg vrela, koje je još uvijek nudilo svoje posljednje kapi života. Vrelo se zamislilo i glasno razmišljalo: “Sve je već suho i mrtvo. Ja ne mogu više ništa pomoći. Kakav smisao imaju ove posljednje kapi mojega života?” Blizu je stajao ostarjeli hrast, slušao tužaljku i, prije nego što će uvenuti, reče bivšem izvoru: “Ne govori tako! Od tebe nitko ne očekuje da zazeleniš silnu pustoš. Tvoje je da na životu držiš ovaj cvijetak. I ništa više!”

Obično se svi mi tužimo kako ništa ne možemo, smatramo se nevažnima i ništa ne poduzimamo. A svi smo odgovorni, bar za život jednog cvjetića. I tu možemo otkriti bar dio smisla života.

Na pitanje: “Koji je smisao našega života?” jedan je svećenik izvadio komadić razbijenog zrcala i rekao: “Jednom, dok sam bio dječak, vidio sam na pločniku razbijeno zrcalo. Uzeo sam veći dio i evo ga ovdje! Počeo sam se igrati njime i zadivio se kako mogu na razne strane odašiljati svjetlo koje se zrcalilo na ogledalu. Obasjavao sam tako dijelove koje sunce nikada ne osvjetljava. Spremio sam to ogledalce i shvatio kako ono nije samo predmet djetinje igre, već slika onoga što mogu učiniti u životu. I ja sam komadić velikog zrcala. S onim dijelom koji mi je na raspolaganju, mogu odražavati svjetlo: istinu, razumijevanje, dobrotu, nježnost, i to u najzabačenije dijelove ljudskog srca te tako ponešto mijenjati ljude. Možda će drugi zapaziti svjetlo i slično postupati. U tome je za mene smisao života…”

Ništa nije nevažno, pa ni onda kada se takvim čini. U ulozi koju nam je Bog povjerio nema nevažnih niti sporednih uloga. Bog gleda na unutarnje, a sve je ostalo sporedno. Važno je da budemo dobri, a ne opaki: darežljivi, a ne škrti; nesebični, a ne egoisti. Sve je drugo beznačajno.

Ljudevit Anton Maračić “Priče o pahuljici”

“Život je sve što imamo”



Bivši novinar i televizijski komentator John Chancellor spremao se u zasluženu mirovinu kad su mu liječnici otkrili rak na želucu. Bolest je probudila uobičajenu grižnju savjesti: pušenje, piće, drugi poroci? Možda se nisam dovoljno brinuo za zdravlje? U obitelji nitko nije bolovao, zašto baš ja?

Zapisao je: “Rak vas podsjeća da smo za život povezani vrlo tankom niti. Negdje sam pročitao: Želite li nasmijati Boga? Pričajte Mu o svojim planovima.”

Bruno Ferrero

Staklenka džema



Iza bake u redu pred blagajnom stajala je mlađa žena s nestašnim sinom od 9-10 godina. Sin je stalno gurao majčina kolica koja su nekoliko puta udarila baku po nogama. Baka se okrenu dječaku i zamoli ga da je prestane udarati. Budući da ju je nastavio udarati, baka se okrenu njegovoj majci i reče: – “Zar ne možete reći sinu da me ne udara?”

Mlada gospođa odgovari: “Ne. Moja metoda odgoja mu dopušta slobodu da radi što god poželi, sve dok do njegove svijesti ne dođe da to što radi drugima ne odgovara ili im šteti.”

U redu iza mlade žene s djetetom stajao je mladić od nekih 20-ak godina, i pažljivo slušao. U ruci je držao staklenku džema. Kad je dama završila objašnjenje svojih odgojnih metoda, on otvori poklopac i mirno istrese džem mladoj dami na glavu. Bijesna žena se okrenu, a on odgovari: – “Znate gospođo, i ja sam odgajan u slobodi kao i vaš sin.”

Starica se veselo okrenu blagajnici: – “Molim vas, stavite ovu staklenku džema na moj račun.”

PRIJATELJI ŽUPE