Riječ župnika



Započela je školska godina.
Kako se naši učenici polagano privikavaju na školske obaveze, tako se i svi mi pomalo s njima vraćamo onim svojim redovitim poslovima i obavezama. Zanimljivo je da smo svi spremni na đačkim ljetnim praznicima i sami se malo opustiti i zaboraviti na ono što nam je činiti. Međutim, toliko smo puta sami čuli riječ Gospodinovu: "Bdijte…"

Započinjemo jedno novo razdoblje i poželjno je ponovno uhvatiti se u koštac sa svim obavezama i zadaćama koje proizlaze iz našega kršćanskog poziva. Zabacivanje svojih staleških dužnosti, zabacivanje je svega onoga u što vjerujemo i čemu se nadamo. A toliko se ipak ne smijemo poigravati Božjom strpljivošću.

Vaš župnik


Molitva roditelja za školsko dijete



Gospodine, naše je dijete radosno otišlo iz kuće. Zaštiti ga na prometnom putu u školu. Štiti ga od opasnosti za život i dušu na koje se mi teško usuđujemo misliti. Ti znaš kako bismo rado pomogli našem djetetu da uspije u školi. Pomozi nam da pravo prosudimo snagu i darove našeg djeteta. Udijeli nam snagu da mu pružimo sigurnost, da ga uvijek iznova osokolimo. Blagoslovi njegove učitelje, Gospodine, i udijeli im razumijevanje, strpljivost, pravednost i dobrotu. Daj da se naše dijete zdravo i sigurno vrati kući. Daj da naš dom bude njegovo pouzdanje. Gospo, koja si pomagala Djetetu Isusu da napreduje u mudrosti i znanju pomozi i naše drago dijete. Amen.

Biskupi pozivaju na molitvu
za mir u Ukrajini i Iraku



Pozivaju se svećenici, redovnice i redovnici, kao i svi vjernici laici i ljudi dobre volje da u nedjelju, 14. rujna 2014., kad se slavi Uzvišenje svetog križa, uprave svoje žarke molitve za progonjene kršćane u Iraku i za mir u Ukrajini.

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije, solidarizirajući se posebno s teškim prilikama koje u ovo vrijeme pogađaju progonjene kršćane u Iraku te sa stanjem ratnih sukoba u Ukrajini, objavili su 6. rujna 2014. poziv svim vjernicima da u nedjelju, 14. rujna ove godine, kad se ujedno slavi blagdan Uzvišenja sv. Križa, prikažu svoje molitve na ove velike nakane, moleći zajednički ili osobno u crkvama, kapelama ili u obiteljima.

opširnije na portalu IKE

Uzvišenje sv. Križa



Dana 13. rujna godine 335. posvećena je u Jeruzalemu novoizgrađena bazilika iznad svetoga Groba. Slijedećeg dana, 14. rujna, uzdignuto je pred narodom na čašćenje drvo Križa. Dan uzdignuća Križa od tada slavio se u Jeruzalemu kao blagdan. U VII. st. ovaj blagdan proširio se na čitavu Crkvu. Odlučujući događaj bio je ponovno preotimanje svete relikvije od Perzijanaca koji su ga u jednom nesretnom ratu zaplijenili i odnijeli iz Jeruzalema. Od tada pa sve do danas na dan 14. rujna u kršćanskom svijetu slavi se blagdan Uzvišenja svetog Križa, a vjernici su pozvani da počaste ovaj znak Krista Gospodina.

No, mi smo često zbunjeni i uplašeni kad čujemo riječ ‘križ’. Iza te riječi krije se sve ono čega se bojimo i od čega bježimo: bolest, gubitak, nesreća, neuspjeh, katastrofa, smrt. Križ predstavlja teret života kojega ne želimo, a moramo podnositi, sve ono što je u našoj svakodnevnici teško, neugodno, bolno. Zato se u duši čovjeka na sam spomen te riječi spontano bude tjeskoba, strah, gorčina, revolt.

Često i sami doživljavamo da su križevi i nedaće života daleko veći i teži od utjehe i perspektiva koje nudi vjera.Upravo zbog svega toga Crkva uzdiže danas pred svojim vjernicima Križ kao znak nade i spasa. Križ simbolizira Krista i njegov put. To je put ljubavi koja je Boga nagnala da se spusti do samih temelja ljudske sudbine, da obnovi te temelje i odande započne uzdizanje prema božanskim visinama. To je put poniznosti, ali i uzdignuća.

Uzdignuti Križ jest poziv na vjeru. Svaki koji povjeruje ima život vječni, veli Isus. Bog je onaj koji spašava. A njegovo milosrđe je tako veliko da nadilazi svaku našu predodžbu. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“, poručuje Isus (Iv 3,17).










Svi kažu
da je oproštenje lijepa ideja,

do onog trenutka
kada bi trebali oprostiti.

C. S. Lewis


"Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nam potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja. Svi, od ove starice koja me je primila na ruke kad sam došao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika koji, će kad me budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrižiti se i zaželjeti mi vječni mir i laku zemlju".

Ivo Andrić






Abel se i Kain susreću s onu stranu.
Kain će Abelu: Jesi li mi oprostio?
- A što to?, upita Abel.
Ubio sam te, reče Kain.
Doista se ne sjećam, odgovori Abel




Jorge L. Borges



PRIJATELJI ŽUPE