Riječ župnika



             Dragi župljani i čitatelji našega župnog listića

Današnja nedjelja govori nam o našoj ljudskoj nevjeri, slabosti i oholosti. Čovjek koji je inače slab i grešan dolazi često u napast da se pobuni i protiv Boga kome zatvara svoje srce. Ta tvrdoća srca jest čovjekova slabost i njegova ohola samosvijest. Čovjek želi biti: zdrav, jak, uspješan i bez muke. Ali čovjek je samo Božje stvorenje i kao takav je ograničen i prolazan, podložan promjenama i prestanku. Današnji čovjek malo računa sa svojom ograničenošću. A tek smrt! Sa smrću se ne računa. U svim reklamama susrećemo samo dinamične, aktivne, vitalne, zdrave i atletski građene muškarce i žene. Nigdje nema bolesnih, hendikepiranih i slabašnih. Kao da oni ne čine dio ljudskoga društva. Bolest je ta, koja pokazuje našu ograničenost i nesavršenost i vrlo ju teško prihvaćamo i proživljavamo. Ponekad se i pitamo. Zašto Bog nije stvorio drugačijeg čovjeka, bez boli i patnje? Odgovora nema! U Bibliji nam Bog dolazi u susret po mjeri čovjekovoj da nastane čovjek po mjeri Božjoj. Dolazi u Isusu Kristu. Krista je Bog poslao da nas nauči živjeti po njegovoj 'mjeri'. Sv. Augustin kaže: „Bog je u Bibliji ljudima govorio na ljudski način.“ Bog dakle, s čovjekom razgovara i postupa na čovjekovoj razini i tako ga uzdiže na razinu božanstva. U današnjem Markovu evanđelju Isus doživljava sablazan, ljudsku oholost SVOJIH. Nazarećanima se Isus pričinio odveć običnim čovjekom, a da bi njegovim riječima i djelima, koliko god su upućivale na nešto veliko, božansko – poklonili pažnju. „Nije prorok bez časti, osim u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.“ Nisu ga prepoznali kao Mesiju. Nisu mu zapravo htjeli priznati da je On, taj drvodjeljin sin iz njihova mjesta, Božji Poslanik. Zašto baš On, a ne Ja?

 

Vaš župnik!

TVOJ ZAVIČAJ



Po načinu na koji Te dočekujem u odajama svoje duše postajem siguran da si u meni našao svoj zavičaj. To mi potvrđuje tvrdoća kojom ustrajavam zadržati vlastita uhodana mišljenja, slabosti, grijehe i stavove, nespreman u Tebi prepoznati proroka, nespreman priznati snagu Tvoga božanstva. Sada sam sasvim siguran da se Tvoja riječ: „Nije prorok bez časti do li u svom zavičaju, među rodbinom i u svom domu“ odnosi i na mene, čijoj se nevjeri još uvijek čudiš. Pa ipak stavi ruku i na mene da ozdravim, te Ti pružim ugodan zavičaj. U njemu s Tobom i ja ću pronaći svoj mir i topao kut – ja, koji Te tražim srcem prepunim nestalna nadanja

ANTON ŠULJIĆ

Božju riječ, koju čujemo u nedjelju tako lako prečujemo jer nam je previše poznata. Mislimo da sve to već znamo i da nam više nije potreban napor kojim bismo ušli u njezinu dubinu, pravi smisao.
Ne privlači nas životna mudrost, nego novosti koje nam draškaju naše uši. Stoga tražimo uvijek nešto novo što će nas ''zabaviti''.

Ljudi koji žive od jedne do druge senzacije slični su majmunu koji jurca s grane na granu oponašajući što drugi čine.



Majmunska posla



Umoran trgovački putnik odloži vreću punu pamučnih kapa, i zaspe usred šume pune majmuna.
Kad se probudio, našao je praznu vreću, a mnoge majmune s kapama po drveću.
Kako ponovno kape dobiti natrag?
Trčati za majmunima? Ne, to je pothvat očajnika.
Privući ih čime? Ne, to je uzaludan trud.
Prijetiti? Svi bi pobjegli.
Nakon podosta muke i domišljanja trgovac se naljuti i bijesno baci svoju kapu na tlo.
I gle – majmuni učiniše isto!
I tako je trgovac dobio natrag svoje kape.

Nastoj u životu slijediti samoga sebe, a ne, poput majmuna, oponašati druge!

Bezumno je



Bezumno je mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn.
Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario…
Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišana…
Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan…
Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio…
Ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav…
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan jer nisi uspio u prvom pokušaju…
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju
Zapamti da se uvijek… može pojaviti druga šansa…
Novi prijatelj, nova ljubav… obnoviti snaga… budi uporan traži sreću u svakom danu

Siguran put k neuspjehu je – odustati! Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja – NASTAVI SE TRUDITI!

Bog te blagoslovio!

Isus računa na tebe



Kad se Isus vratio na nebesa, razgovarao je s arkanđelom Gabrijelom. I na nebesima je Isus imao rane koje je dobio na križu. Gabrijel mu reče: „Učitelju, dolje na zemlji si morao teško trpjeti! Ali ljudi sigurno znaju koliko ih ljubiš i cijene to što si za njih učinio“. „O, još ne. Zasad to zna samo nekoliko ljudi u Palestini“, odgovori mu Isus.
Gabrijel se začudi pa upita Isusa: „Pa što si učinio kako bi svi saznali s koliko si ljubavi za njih trpio?“
Isus mu odgovori: „Ništa posebno. Zamolio sam Petra, Andriju, Jakova i Ivana i još neke druge prijatelje da drugima govore o meni. Oni koji ih budu čuli njihove će riječi prenijeti drugima i tako će se glas o meni širiti sve dok i posljednji čovjek u najudaljenijem dijelu svijeta ne čuje da sam dao svoj život za one koje sam toliko ljubio.“
Gabrijel ga pogleda nekako u nevjerici, pa reče: „Da, da, a što ako se Petar i drugi umore? Što ako ljudi koji će doć nakon njih zaborave? Sigurno imaš i druge planove?“
„Gabrijele, nemam nikakve druge planove. Na njih računam“, odgovori Isus.

Isus ozbiljno na nas računa, nemojmo ga iznevjeriti.

Vjernička nevjera



Isus je došao uništiti djela đavolska. I, dok jedni nemaju takvo povjerenje u Isusa, a drugi ne vjeruju u đavla i smatraju bezazlenim traženje zaštite ondje gdje je ne bi trebalo tražiti, đavao bez velikih poteškoća radi svoj posao
Iskustvo uči, da smo mi ljudi skloni brzom preuzimanju različitih moda. Čak se i ne pitajući, je li to dobro ili korisno. Vidjevši kako se oblači tamo netko u Americi, na primjer, u nekoliko mjeseci isti odjevni predmet postane, osobito među mlađima, „in“ i odjednom ga svi moraju imati. Mladi u New Yorku masovno hodaju sa slušalicama u ušima, naravno, i naši moraju odmah tako hodati. Netko u dalekoj „civilizaciji“ spusti hlače skroz do koljena, razveže tenisice, okrene šiltericu naopako, naravski i neupitno je da i mi moramo slijediti njihov svijetli primjer. I tako dalje i tako dalje. No, nije svako kopiranje bezazleno, nije svaka moda samo „stvar mode“. Progovorit ću o modi koja je uzela maha u nas, čini mi se u nekoliko posljednjih godina, iako se slično događalo mnogo, mnogo prije, kao što otkrivamo, još i u vrijeme Starog zavjeta. Već sam nekoliko puta, na samom obredu krštenja, primijetio da bebe oko ruku nose- crvene vrpce. Ispočetka nisam obraćao pažnju na to, ali u posljednjih sam nekoliko mjeseci vidio već četiri malene bebe, kako nose istu narukvicu. Zapanjio sam se činjenicom, da te narukvice (najčešće zlatna, s mini komadićima crvenog polu-dragog kamenja, nanizanih u gustom nizu) sada naveliko proizvode i prodaju u zlatarnicama, a uvriježio se običaj da ih se daruje novorođenčadi, ili odmah nakon rođenja ili kod krštenja! Netko mi reče, da je crvena narukvica postao tako široko primjenjivan običaj, da ga redovito, bez imalo razmišljanja, kupuju i daruju kumovi za krštenje djeteta. Istraživao sam…

pročitaj sve

PRIJATELJI ŽUPE