Korizmena akcija Hrvatskog Caritasa 2015.


Tjedan solidarnosti i zajedništva
s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini
od 01.03.2015. do 08.03.2015.


Ove godine akcija se provodi uz slogan:
“Hoditi Zajedno”.

U akciju se možete uključiti:

  • pozivom na donacijski telefon 060 9010 cijena po pozivu 6,25 kn, PDV uključen

  • uplatom na žiro račun Hrvatskog Caritasa, IBAN: HR05 23400091100080340, kod PBZ poziv na br. 101

  • on-line donacijom

  • za uplate iz inozemstva: IBAN: HR1123600001101621994; SWIFT(BIC) ZABAHR2X; Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, broj poslovnice: Trg bana Jelačića 012101.

Moja preobraženja



Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Bože daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
što s dalekog će neba noću sjati
u crne muke noćnih očajnika.

A. B. Šimić


Moj Tabor i moje preobraženje...



Kad mi pogled susretne pogled brata i sestre i kad nakon tog pogleda odem sretan,
to je moj Tabor i preobraženje.
Kad smognem hrabrosti vlastitom rukom obrisati suzu svoga brata,
to je moj Tabor i preobraženje.
Kad u igri života proživim svoju muku i iz te igre izađem jači,
to je moj Tabor i preobraženje.
Kad moja iskrena riječ bude krivo shvaćena i odbačena,
i to je moj Tabor i preobraženje.
Kad moja bol ostane u meni, a bližnjemu uzvraćam ljubavlju,
to je moj Tabor i preobraženje.
Jer tu susrećem Tebe.
A nakon susreta s Tobom
bivam preobražen.

I svijet gledam drugim očima. Iako ostaje isti.


petak 16.30 Križni put; 17.00 sv. misa


Biskupijski križni put mladih


Biskupijski križni put mladih biti će 21. i 22. ožujka po župama Gornjovaraždinskog i Donjovaraždinskog dekanata pod geslom „Silom Slave Njegove“ (Kol 1,11).

Početak će biti na području župe od župne crkve sv. Marije Magdalene u Ivancu i kretati se obroncima i nizinama Gornjovaraždinskog dekanata, te upoznavati i uživati u prirodnoj i kulturnoj baštini našeg Hrvatskog zagorja. Noćenje će biti u župi sv. Vida mč. u Vidovcu dok će ovogodišnji jubilarni 15. križni put završiti svečanom sv. misom u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.

Prijavite se vjeroučiteljici Mireli.
Sudionik Križnog puta može biti svaka mlada osoba starija od 15 godina!


više o tome pročitajte ovdje


Znakovi upozorenja
koji otkrivaju da se udaljavamo od Boga!



Naivni stari farmer je jednog dana zaključio da je zob, kojom godinama hrani svoju mazgu, postala jednostavno preskupa pa je smislio sljedeći plan. Odlučio je u hranu kojom hrani mazgu umiješati malo piljevine, tako da svakog dana doda sve više i više piljevine, pritom smanjujući udio zobi u samoj mješavini.

Činilo se u početku da mazga nije primijetila ovu zamjenu, pa je farmer nastavio dodavati piljevinu u njenu hranu smanjujući pritom udio zobi u njoj. Nakon par tjedana takvih pokusa, kada je farmer nahranio mazgu samo sa čistom piljevinom bez imalo zobi, mazga je završila svoj objed … i srušila se mrtva.


Možda se radi u priprostoj priči, ali nam ona može poslužiti kao usporedba za sve one zastranile sinove i kćeri, kršćane koji su se udaljili od Boga zbog svoje okorjelosti u grijehu. Možda na početku ni oni sami nisu vjerovali kako duša može preživjeti na piljevini, ali su s vremenom prihvatili ideju kako duša „neće primijetiti“ nedostatak prave duhovne hrane i kako joj malo piljevine neće škoditi. S vremenom se količina piljevine povećavala, dok je količina zobi naglo opadala – sve dok zamjena hrane s piljevinom nije dovršena i njihovo izgladnjelo tijelo, ispunjeno piljevinom, doživljava kolaps.

Cijeli ovaj proces može proći nezamjetno, napredujući centimetar po centimetar. Možda čak i ne primijetimo da imamo problem. No „mazga“ nam daje neke znakove koji nas upozoravaju da sve nije onako kako treba biti. Bez obzira na to što smatramo da živimo ispravnim životom, trebali bismo naučiti prepoznavati ove znakove upozorenja. Samo nas Sveto pismo upozorava kako nitko nije siguran od napasti: „Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.“ (1 Kor 10,12)

Naše osobno iskustvo, zdrav razum i pouke iz Svetog pisma govore o nekoliko čimbenika koji uzrokuju otpad od vjere. Možemo ih okupiti pod tri glavne grupe. Svaka od tih grupa govori postupcima koji dovode do rasipanja duhovnog života: gubitak ljubavi za Boga, gubitak straha od Boga, gubitak vjere od Boga.

Najbolja djela pokore
su ona koja šire ljubav



Život kršćanina može biti ispunjen pokorom koju samo Bog vidi: prikazivanje bolesti ili umora Bogu, odustajanje od vlastitih nauma, dobro i predano obavljen posao iz ljubavi prema Bogu, uvođenje reda u osobne stvari i slično.

Pokora posebice draga Gospodinu je ona prožeta mnogim djelima ljubavi, koja nastoji drugima olakšati put prema Bogu, čineći ga ugodnijim.

U današnjemu evanđelju Gospodin nam poručuje: »Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.« Ono što prikazujemo Gospodinu mora biti praćeno ljubavlju. Najbolja pokornička djela ona su koja odražavaju našu ljubav prema drugima: znati zatražiti oprost kada nekoga uvrijedimo; žrtvovati se kada je potrebno za one za koje smo odgovorni; strpljivost; znati brzo i velikodušno oprostiti…

Ljubav je ono što je Isusa dovelo na Golgotu. I u trenutcima kada je umirao na križu, svaki njegov pokret i svaka njegova riječ odražavali su ljubav, silnu i veliku ljubav.

Naša Majka Marija naučit će nas pronaći mnoge prigode za velikodušnost u predanju ljudima koji nas svakodnevno okružuju.

Pobijediti strah, stres i samog sebe



Dogodilo se to u jednom restoranu. Žohar je iznenada pao na njeno rame. Počela je vrištati i skakati i pokušavala objema rukama maknuti kukca. Cijeli restoran se okrenuo prema njoj.

Žena je napokon u mahnitom mahanju rukama uspjela potjerati kukca, ali on se našao na košulji druge žene koja je sjedila do nje. Sad je bio njen red da nastavi dramu. Histerično je vrištala i mahala rukama.

Konobar je pohitao za njihov stol da vidi što se događa. Čemu tolika vika i strka.

U jednom je trenutku žohar prešao na konobara. Ovaj je nekoliko trenutaka stajao i mirno ga promatra, a onda ga je uzeo i iznio van.

Pio sam kavu i promatrao cijeli događaj. Počeo sam se pitati je li žohar kriv za njihovo ponašanje? Ako je, zašto konobar nije uznemiren? Zašto je reagirao bez imalo histerije i visoke dramaturgije. Dakle, nije problem bio u žoharu, nego u nesposobnosti žena da ostanu pribrane u njegovoj blizini. Iz ovog događaja sam shvatio da nije vika moga oca ili nadređenoga ono što me uznemiri, već moja nesposobnost da se nosim sa uznemirenošću koju izaziva njihova vika. Nije zastoj u prometu ono što me uznemiri, već moja reakcija na zastoj u prometu. Puno više nego sam problem, moja reakcija na njega je ono što me povrijedi.

Pobijediti drugog nije velika hrabrost, ali pobijediti sebe je uspjeh.
Pobijedi sebe: Ne budi grub, ne viči na druge, ne boj se drugih....

PRIČA O SAMURAJU



Velik i snažaj samuraj došao je krhkom malenom redovniku. “Redovniče”, reče on glasom koji je navikao da mu se odmah pokoravaju “uči me o raju i paklu”.

Redovnik digne pogled k orijaškom ratniku i reče prezirno: “Da učim tebe o raju i paklu? Tebe se ne može naučiti ničemu. Gledaj kako si prljav. Smrdiš. Mač ti je zarđao. Sramota si za sve samuraje. Gubi mi se s očiju. Ne mogu te više podnijeti.”

Samuraj je pocrvenio, počeo se tresti, nijem od gnjeva. Izvukao je mač i već gotovo zamahnuo na redovnika.

“Eto, to je pakao”, rekao je redovnik tihim glasom.

Samuraja je odjednom prepliva spoznaja. Bio je razoružan suosjećanjem i predanošću tog sićušnog čovjeka koji je bio spreman dati svoj život kako bi ga naučio što je pakao. On polako spusti mač, ispuni se zahvalnošću i iznenadnim mirom.

“A to je raj”, rekao je blago redovnik.
PRIJATELJI ŽUPE