Riječ župnika



Dragi farniki i čitatelji našega župnog listića

Čovjek je po svome stvorenju i rođenju, došavši na ovaj svijet, po prirodi takav da mora moliti. Duh i duša i srce govori „moli dragoga Boga.“
Kako mala dječica znaju moliti dragoga Boga, kako lijepo sklapaju ruke. Isto tako, nekadašnji odgoj dobro je odgajao djecu, kako trebaju moliti roditelje ako što trebaju ili nekog starijeg zamolit nešto što im je potrebno. Nekad je bilo i lijepih zahvalnosti kako Bogu, tako i roditeljima i svima onima kojima je zahvala pripadala.
Jer lijepa zahvalnost najbolja je molitva i preporuka za drugi put. Zar treba spominjati današnju prazninu čovjekove molitve? Ne, jer više ne molimo ni Boga ni roditelje!
Čovjek je postao presurov i bahat da bi njegovo srce imalo poniznosti da kaže: „molim vas“ ili „hvala vam!“ Rekoh vam već puno puta, da je zahvalnost Bogu i svima kojima smo dužni biti zahvalni najveća molitva i unaprijed preporuka da nas usliša.
Zato, Isuse, hvala ti na svemu što si jadnog čovjeka izvadio iz gliba grijeha i smrti i ponovno nas vratio među svoje ovčice. Mi smo slabašni i priznajemo ti svoje grijehe, oprosti nam. Posreduj kod Oca da stignemo k Tebi!
Hvala Svetoj Ani, koja malu djecu hrani!

Vaš župnik


Hodočašća



Javite se do utorka svojim zvonarima za hodočašće:

Marija Bistrica 6.8.2016. (50 kn)



Trsat 13.8. (120 kn)



Moliti



Moliti znači ostvariti istinski sinovski odnos prema Ocu, kako bismo primili dar njegove dobrote. Ako nam je srce zatvoreno za njega, onda ne možemo primiti ni njegovih neizmjernih darova, te sami postajemo zapreka njegovu uslišanju. Ako molimo onako kako nas je Gospodin naučio onda je to preispitivanje vlastitog srca i njegove spremnosti da primi Duha Svetoga i da gradi kraljevstvo Božje na zemlji.



POTONULE MOLITVE



Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
Lk 11, 1-13


Jednom je putnički brod potonuo tijekom olujnog nevremena. Samo su dva čovjeka uspjela otplivati do obližnjeg maloga napuštenog otoka.
Kako nisu znali što drugo učiniti, složili su se da im jedino utočište može pružiti upućivanje molitvi Bogu. Međutim da bi doznali čija je molitva moćnija, odlučili su podijeliti otok na dva dijela i boraviti na suprotnim stranama.
Obojica su se prvo molila za hranu. Sljedećeg jutra prvi je čovjek na svojoj strani otoka vidio stablo puno plodova kojima se mogao hraniti. Dio otoka na kojemu je boravio drugi čovjek ostao je pust. Nakon tjedan dana prvi se čovjek osjetio usamljenim i odlučio je moliti za ženu. Sljedećeg dana potonuo je još jedan brod, a jedina preživjela osoba, žena, doplivala je na njegovu stranu otoka. Na drugoj strani otoka – ništa.
Ubrzo je prvi čovjek molio za kuću, odjeću i još hrane. Sljedećeg dana, kao čarolijom, sve su njegove molbe bile uslišane. No drugi čovjek još uvijek nije imao ništa.
Naposljetku je prvi čovjek molio za brod kako bi on i njegova žena mogli napustiti otok. Sljedećeg jutra pronašao je brod usidren na svojoj strani otoka. Prvi se čovjek zajedno sa ženom ukrcao na brod i odlučio ostaviti drugog čovjeka na otoku. Smatrao ga je nedostojnim Božjih blagoslova budući da nijedna njegova molba nije ispunjena.
Dok se brod spremao na polazak, prvi je čovjek čuo gromki glas s neba: „Zašto ostavljaš svoga druga na otoku?“ „Moji su blagoslovi samo moji, ja sam se za njih molio”, čovjek je odgovorio, “a nijedna njegova molitva nije ispunjena – on ne zaslužuje ništa.” „U krivu si!”, glas ga je ukorio. „Imao je samo jednu molitvu koju sam ispunio. Da nije tako, ti ne bi primio nijedan od mojih blagoslova.”
„Reci mi”, čovjek se obratio glasu, „za što se molio da mu sada dugujem svoj uspjeh?”
“Molio se za ispunjenje svih tvojih molitvi.”

Tko zna, možda naši blagoslovi nisu plodovi samo naših vlastitih molitvi, već i onih koji upućuju molitve za nas.


Joakim i Ana



U ikonografiji se sveta Ana prikazuje s Joakimom, Isusom i Marijom, a oznake su joj knjiga i vrata. Sveti Joakim se obično prikazuje s lopatom, sa svetom Anom i Djevicom Marijom, a oznake su mu janje i golub. I danas je puno raširenija pobožnost prema svetoj Ani nego prema svetom Joakimu, a vrlo je omiljena svetica u hrvatskom narodu. Zaštitnica je roditelja bez djece, trudnica, majki i baka, udovica, kućanica, tkalja, radnika raznih struka, a zazivaju je kod neplodnosti i izgubljenih stvari, te kao pomoćnicu pri lakoj smrti, kod kostobolje i groznice. Sveti Joakim se posebno časti kao zaštitnik očeva i djedova, ali i kao zaštitnik domaćica, trudnica i porodilja. Njihov se pak blagdan slavi također i kao dan posvećen bakama i djedovima. Štuju ih, posebno svetu Anu, uz katolike, i pravoslavci, anglikanci i muslimani.

O, sretna i blažena sveta Ana, mati Majke Isusove Marije, koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, nju pojmljivo odgajala i pazila i napokon je u hramu prikazala! Molimo te ponizno da nas svojoj kćeri preporučiš, neka nam ona u svakoj potrebi bude u pomoći. Ako ti za nas od nje štogod zaprosiš ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je ona na ovom svijetu tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu tvoju. Amen.

PRIJATELJI ŽUPE