Svi Sveti - subota 01.studeni


Sv. mise u 8,9,10 i 11 sati


"Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Zbroj čovjekovih dana provedenih na zemlji zbroj je svih njegovih snova i nadanja, uspona i padova, ponosa i razočaranja. I kad se podvuče crta, onaj završni račun kojega čovjek postane svjestan najčešće onda kada posljednji dah napušta tijelo, ostaje pravilo: sve dobro što se čovjeku dogodilo na zemlji bilo je plod zajedništva, bilo bračnoga, obiteljskoga, prijateljskoga, narodnoga - ili crkvenoga.


Dušni dan - nedjelja 02.studeni


sv. mise u 8 u Sv. Đurđu, u 9 u Sesvetama i u 11 u sv. Đurđu


DUŠNI dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, dan je kada se vjernici u posebnom duhu prisjećaju svojih najmilijih. Dan nakon Svih Svetih, ljudi i dalje obilaze groblja i počivališta svojih najmilijih.
Iako ga se često poistovjećuje sa Svim svetima, na Dušni dan se preminulih prisjeća u posebnom i intimnijem ozračju.
"To su, rekli bismo, sve vjerne duše među kojima su mnogi naši pokojnici, koji su živjeli kršćanski život, ali nekim nedostatkom umrli pa u zagrobnom životu čekaju da postignu potpuno proslavljenje".
U mnogim dijelovima zemlje grobovi se ne obilaze na blagdan Svih svetih, nego baš danas, na Dušni dan.
U domovima se pale svijeće i s preminulima se povezujemo u duhu.
"Groblje je mjesto tog blagdana, gdje se skupljamo svi koji smo još ovdje u ovozemaljskom životu i spominjemo se tih naših vjernih mrtvih, molimo za njih i molimo da i mi prispijemo onamo kamo su oni prispjeli".

Nije došao natrag



Dvije ribe zaplivaše morem. Odjednom pred sobom ugledaju slasnoga crva. Reče jedna drugoj: "Vidiš li toga crva? Naboden je na udicu, udica je privezana za vrpcu, a ona visi na štapu. Štap drži u ruci čovjek. Proguta li koja od nas toga crva, udica se zabode u naša usta, čovjek tada povuče rukom udicu, izvuče iz vode ribu i ona završi na tavi."
Zatim kaže druga riba: "Ha, ha! Tu je priču pričala moja baka kad sam bila mala, ja ne vjerujem u takve bajke. Kako se uopće može tvrditi takvo što? Još se nitko nije vratio iz tave da bi nam to potvrdio. Ako ti ne želiš progutati toga slasnog crva, ja ću ga dokrajčiti."
I ona to uistinu i učini i završi na tavi. I stvarno, ni ona nije došla natag da bi pripovijedala.

Kažu mnogi ljudi: "O paklu se zaista ništa ne zna, jer još nitko odande nije došao natrag da bi nam pripovijedao."
Točno. Ali Isus nas je upozorio na vječni plamen. Ne bismo smjeli to uzimati olako, nego pokušati živjeti prema Njegovoj volji.

DVORSKA LUDA



Neki je kralj imao dvorsku ludu kako je i bio običaj u ono vrijeme. Taj lakrdijaš je po cijele dane izmišljao nove šale i zabavljao sve na dvoru.
Jednog dana kralj mu povjeri svoje žezlo govoreći: "Uzmi ga i drži sve dok ne nađeš nekoga tko bi bio veća luda od tebe, njemu ga možeš pokloniti."
Nekoliko godina kasnije kralj se teško razbolio. Vidjevši da mu se život bliži kraju, pozvao je dvorsku ludu i rekao mu: "Odlazim na dalek put."
"A kad se vraćaš? Za mjesec dana?"
"Ne vraćam se više nikada."
"A koje si pr ipreme obavio za tako dalek put?"
"Nikakve!" - odvrati tužno kralj.
"Odlaziš zauvijek, a uopće se nisi spremio? Evo ti žezlo: našao sam luđega od sebe!"
Ima mnogo ljudi koji se ne spremaju za "veliki odlazak". Zbog toga su tada ispunjeni posebno mučnom tjeskobom.
"Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" (Mt 25, 13)
Pripremaš li se ti?

Bruno Ferrero

Sveti Hubert - 03. studeni



Rođen je u plemićkoj obitelji. Kao mladić, živio je na dvoru franačkog kralja Teodorika III. u Parizu, a kasnije na dvoru Pipina Herstalskog u Metzu. Bio je cijenjen i sposoban. Oženio se plemkinjom Floribanne, 682. Dobili su sina Floriberta, koji će kasnije postati biskup, ali mu je žena umrla pri porodu. Hubert se povukao iz plemićkog života i strastveno se predao lovu. Prema legendi, dok je na Veliki petak lovio u Ardenima, ugledao je jelena koji je imao raspelo među rogovima i čuo poziv na obraćenje te da ode do biskupa Lamberta. Hubert je pronašao biskupa Lamberta u Maastrichtu. Lambert, koji je kasnije postao svetac, ljubazno je primio Huberta i duhovno ga savjetovao. Hubert je sva svoja plemićka prava prenio na mlađeg brata Oda i dao mu svoga sina na skrb. Svoja materijalna dobra podijelio je siromasima i postao svećenik.

Umro je prirodnom smrću 30. svibnja 727., za vrijeme molitve Oče naš. Pokopan je u crkvi sv. Petra u Liegeu, a kasnije su prenijeli tijelo u benedintinsku opatiju Amdain.

Spomendan mu je 3. studenog. Zaštitnik je lovaca, grada Liegea, matematičara, optičara i radnika u metalnoj industriji. Po njemu je prozvana jedna pasmina pasa - pas sv. Huberta.

Svim članovima Livačkog društva "Patka" želimo obilje Božjeg blagoslova, sa željom da ih uvijek čuva njihov nebeski zaštitnik Sv. Hubert.

PRIJATELJI ŽUPE